Bez sumnje, nekada velika nada bosanskohercegovačkog novinarstva, danas je ništa drugo nego subjektivni navijač, koji ima isključivo dva cilja: jedan je zarada, tj. profit, a drugi je blaćenje Bakira Izetbegovića i Stranke demokratske akcije. Hadžifejzović je sklon tome da od sebe, kao novinara, pokušava praviti svojevrsni kult ličnosti. Iako u svojim izjavama često potencira timski rad i organizaciju kao kolektiv ispred svega, on je upravo primjer degradacije kolektiva i primjer kako ne treba graditi ni TV kuću, ni nevladinu organizaciju, a ni voditi općinu, grad, kanton ili državu.
Stvarajući od sebe kult ličnosti, novinari FACE tv-a dođu mu kao obične sluge i vodonoše, a realno gledajući ta televizija, osim Centralnog dnevnika, i ne postoji. Ne daj Bože da se pojavi neka jaka emisija, koja bi bila konkurencija Senadovoj, što bi mu povrijedilo vlastiti ego.
Vrhunac snishodljivosti, autodestrukcije i autošovinizma jeste izjava: “Bakir Izetbegović, Željko Komšić i Šefik Džaferović nisu moji, gospodine predsjedniče” (govoreći srbijanskom predsjedniku Vučiću).
Sav jad i bijeda su stali u tu izjavu. Valjda je njegov predsjednik onaj koga je oslovljavao sa “gospodine predsjedniče”, degradirajući članove Predsjedništva vlastite države, ma ko god oni bili.
Tolika vrsta snishodljivosti je nezabilježena u modernom novinarstvu, a da je ovakav neprofesionalan, ličan i sujetan, pomalo bolesno nastrojen odnos prema ključnim ljudima u državi imao jedan novinar u vrijeme komunističke Jugoslavije, vjerovatno bi završio na Golom otoku.
Ne tako davno, prije svega par godina prilikom gostovanja Bakira Izetbegovića u Centralnom dnevniku, Senad Hadžifejzović ga je nazivao “dragim gostom”, dok je danas spreman iznositi najobičnije klevete, spinove i podvale svom narodu.
Prvo je ubijedio sebe da je to što govori istina, iako zna da nije, a danas “ispire mozak”, kreira afere i truje građane BiH i Sarajeva, u kojem ima važnu ulogu kao medijska podrška vladajućoj koaliciji Konaković-Kojović-Nikšić.
Iako bi želio da je mjerna jedinica za ispravnost, zbog svog vlastitog ega, ipak je za sada mjerna jedinica za snishodljivost i neobjektivnost.
Izvor: Inat.ba