Koliko traje imunitet nakon COVID-19 i vakcinacije, koje vakcine više i duže štite od infekcije?

Podijeli na društvenim mrežama

Oni koji su vakcinisani adenovirusnim vakcinama (AstraZeneca, Johnson&Johnson, Sputnik V, Sinopharm, Sinovac) imaju nešto slabiji imunitet protiv delta soja koji brže prolazi od osoba koje su vakcinisane mRNA vakcinama poput Pfizera i Moderne.

Kazao je to u razgovoru za Faktor prof. dr. sc. Zlatko Trobonjača, imunolog i profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci, i naglasio da su naročito od hospitalizacije najbolje zaštićeni oni vakcinisani Moderna vakcinom.

Šta pokazuje test na antitijela

– Zaštita od hospitalizacije Moderna vakcine od primarnog delta soja koronavirusa viša je od 90, dok Pfizer štiti oko 80 posto. U svakom slučaju i zaštita od infekcije je visoka, pa Pfizer štiti od 76 do 80 posto, a Moderna nešto više od šest mjeseci od vakcinacije. U slučaju nekog drugog soja ne znamo koja bi vakcina više štitila. No, ipak bih naglasio da sve vakcine protiv COVID-19 nude vrlo visoku zaštitu od teških oblika bolesti, hospitalizacije, kisika i smrti – navodi Trobonjača.

Prebolijevanje COVID-19 je različito, pa neki imaju teške, dok drugi prođu sa lakšim simptomima. Nakon infekcije, prema riječima Trobonjače, neki dobiju jak imunitet, a drugi ne.

– Neke osobe jednostavno po infekciji ne odreaguju stvarajući jači imunitet, pa su već nakon nekoliko mjeseci prijemčljivi za novu zarazu. Oni sa jačim imunitetom imaju barem deset mjeseci, a možda i duže zaštitu. Dakle, oko desetak posto ljudi će se nakon deset mjeseci ponovo inficirati, no, ono što se zna jeste da ljudi postepeno gube antitijela, i ne samo antitijela, nego i neke imunološke mehanizme. Koji su to ljudi, ne možemo znati. Vi znate da ste prošli infekciju, ali kakav ste imunitet stvorili, to ne možete znati, pa čak i da izmjerite antitijela, to vam ništa ne govori jer temeljem njih možete znati samo da ste prošli infekciju i stvorili određeni imunitet, a je li to zaštitni imunitet, to ne možete znati. No, ono što se zna jeste da, ako se takva osoba ponovo inficira, najvjerovatnije će proći kroz lakšu infekciju, iako ni to nije pravilo – objašnjava Trobonjača.

U periodu nakon šest mjeseci od druge doze, oko 25 do 30 posto stanovništva, ponovo se može inficirati, ali je, ističe Trobonjača, zaštita od hospitalizacije takvih osoba izuzetno visoka i iznosi gotovo 90 posto, a od smrtnog ishoda blizu 99 posto.

Kaže kako jedino tzv. neutralizacijski test može pokazati da li antitijela koja neko ima u krvi djeluju protiv virusa. No, on se, dodaje imunolog, rutinski ne radi jer je izuzetno skup.

– U tom testu koristi se pseudovirus, a ne pravi, ali je gotovo identičan njemu. Potom se uzimaju antitijela osobe, obloži se njima pseudovirus i gleda hoće li on biti kadar inficirati stanice. Ali, ponavljam, to se ne radi jer je izuzetno kompliciran eksperimentalni test. Dakle, mi mjerimo samo protivirusna antitijela. Koliko su ona funkcionalna i u mogućnosti neutralizirati virus, to ne mjerimo. Također, ne mjerimo ni druge protivvirusne mehanizme, naročito tzv. stanični imunitet ili T-limfocitni imunitet, iako je to jedna od ključnih poluga imunološkog sistema kojim imunološki sistem djeluje na viruse. Naime, T-limfocitni imunitet je važan jer može pronaći virusom zaražene stanice i ubiti ih. Mi u principu mjerimo samo antitijela koja “kažu” da osoba ima određeni imunitet, da je preboljela zarazu ili vakcinisana. To je sve što se može znati, a u kojoj mjeri nas ta antitijela štite, to ne možemo znati – objašnjava Trobonjača.

Kaže kako bi se biranjem vakcina po starosti i spolu drastično smanjila učestalost neželjenih nuspojava.

– Neželjene nuspojave su rijetke i govorimo o nekoliko slučajeva na milion doza. Ako govorimo o slučaju mlade Slovenke koja je umrla nakon što je primila Johnson&Johnson vakcinu (sindrom tromboze sa trombocitopenijom), on se pojavljuje u općoj populaciji nakon milijardi isporučenih doza vakcina, samo sa adenovirusnim vakcinama u neka tri slučaja na milion doza u općoj populaciji. Kod žena koje su u reproduktivnoj dobi, kod njih je taj slučaj nešto učestaliji i iznosi devet slučajeva na milion doza adenovirusnih vakcina. Ako po toj logici imate mlađe žene koje mogu dobiti taj vrlo rijedak poremećaj, onda im ne treba davati te vakcine, nego Pfizer ili Modernu. Starijim ženama koje imaju više od 60 godina, adenovirusne vakcine se bez problema mogu davati.

S druge strane, miokarditisi su primijećeni kod mlađih muškaraca u dobi od 18 do 40 godina života pri davanju mRNA vakcina, iako se radi o blagim oblicima koji prođu za nekoliko dana bez terapije. No, eto utvrđeni su, pa bi mlađim muškarcima trebalo davati adenovirusne vakcine. Na taj bi se način drastično, višestruko smanjila učestalost nuspojava, a i strah ljudi od vakcine bio bi prevaziđen – pojašnjava Trobonjača.

O booster dozi i toku pandemije

U Izraelu se booster dozom Pfizer vakcine vakcinišu određene kategorije stanovništva, a Evropska agencija za lijekove (EMA) u ponedjeljak bi trebala donijeti odluku o trećoj dozi vakcine protiv COVID-19.

Trobonjača kaže kako bi treću dozu najprije trebali primiti stariji od 60 godina, hronični bolesnici poput oni sa bolestima imunološkog sistema, imunodeficijencija, oni koji primaju imunosupresive i koji su na hemoterapiji.

– Nakon toga bi se treća doza trebala ponuditi i ostatku populacije, pa kao i sa prvom dozom – neka sami odluče žele li primiti booster dozu. No, teško je govoriti o trećoj dozi kada još mnoge zemlje imaju mali postotak vakcinisanih i sa jednom dozom – dodaje imunolog.

Kaže kako je gotovo sigurno da se nećemo svake godine vakcinisati protiv COVID-19 ukoliko ne dođe neki novi invazivni soj koronavirusa koji bi zaobilazio postignuti imunitet.

– Ako bi se to dogodilo, pandemija bi se vratila na sami početak. Ako sve ostane na delta soju, držim da pandemija neće još dugo trajati. Tokom endemizacije virusa u narednim mjesecima, on će najprije naglo pronaći sve one koje može zaraziti i to će relativno kratko trajati, a nakon toga će postepeno pronalaziti u populaciji sve one koji nisu vakcinisani, a koji u valu nisu zaraženi, te one koji su vakcinisani, ali koji se, zbog gubitka imuniteta, mogu inficirati. To znači da ćemo u idućim mjesecima imati određeni broj inficiranih, nekad veći, nekad manji, bez izraženih valova. Tome bismo mogli svjedočiti tokom iduće godine ili barem do ljeta 2022. – zaključio je Trobonjača.

Faktor

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.