Posljednje prepucavanje saopćenjima između Kantonalnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) Sarajevo i Naše stranke za temu je imalo stanje u zdravstvu u ovom kantonu, ali je Naša stranka “igricu podigna na viši novo” objavljivanjem diskutabilne ilustracije na svojim profilima na društvenim mrežama.
Uz poruku u saopćenju da SDA “nikad više neće biti vlast u Sarajevu” Naša stranka je taj tekst ilustrirala paljevinom papira na kojem je logo SDA.
Ovakva ilustracija dolazi nakon ranijih poruka iz Naše stranke u kojima se navodilo da je izborom Srđana Mandića “Sarajevo ponovo slobodan grad”, da kreće pospremanje i tome slično. Koga Naša stranka posprema u Sarajevu i od koga oslobađa Sarajevo? To javnosti još nisu saopćili, ali se da naslutiti.
Da ovo nije prvi put da Naša stranka šalje poruke u mafijaškom maniru govori i činjenica da su ranije na fotografiji preko lica svoje dotadašnje vijećnice Enise Spahić “nalijepili” otisak krvave ruke.
Vijećnica u Općini Novi Grad Sarajevo napustila je Našu stranku, u Vijeću nije glasala kako se od nje očekivalo, a svoj gnjev su iz Naše stranke prema dotadašnjoj stranačkoj kolegici iskalili na način da su je označili neprijateljem i metom. Niko nije reagirao, uz iznimku nekolicine medija
Nisu se oglašavale čak ni organizacije koje se bave zaštitom ženskih prava, nije se oglašavao OSCE koji je to učinio nakon komentara na društvenim mrežama o Irmi Baralilji iz Naše stranke. Pritom se radilo o komentarima građana revoltiranih glasanjem članica Naše stranke u Mostaru što je rezultiralo izborom HDZ-ovca za gradonačelnika. U slučaju vijećnice Spahić mafijašku poruku je poslala vladajuća politička stranka u KS, što je daleko ozbiljnija stvar od komentara na mrežama.
Istini za ovolju, i u većini drugih slučajeva se pokazalo da je zaštita ženskih prava i sigurnosti žena vrlo selektivna u zavisnosti od toga koja žena je u pitanju i koja su njena politička opredjeljenja.
Dok Naša stranka šalje poruku parafrazirajući “Maratonce” iz čuvene filmske scene i “pali” SDA, hvaleći se pritom da u KS sve savršeno funkcionira u zdravstvenom sektoru, istovremeno građani sazivaju medijske kuće sa pritužbama da je i nakon dvije godine od početka pandemije u domovima zdravlja, sistemu testiranja na COVID-19, potpuni haos.
Za vladavine “Trojke” na čelu sa premijerom Edinom Fortom i ministrom zdravstva Harisom Vranićem, u Sarajevu je preminuo ogroman broj ljudi zaraženih koronavirusom, a premijer i ministar za to vrijeme se nisu mogli dogovoriti da li Sarajevo ulazi u “scenarij Bergamo” ili “mi više ne čekamo scenarij Bergamo, mi jesmo Bergamo”. Što se ministra Vranića tiče, on se do podne svađa sa svima, a od podne i sam sa sobom, dok premijer Forto do podne daje izjave, od podne objašnjava šta je htio reći. Po istom principu vode i kanton skupa sa zdravstvenim sektorom.
U tom “savršeno funkcionalnom zdravstvenom sistemu” po mjeri Forte i Vranića preminulo je jedno dijete – Džena Gadžun, čija smrt još nije rasvijetljena, a javnost je već zaboravila tu gorku činjenicu. Zaboravili su je i, kako se čini, premijer i ministar, što se vidi po tome da su kadrovi Naše stranke upetljani u slučaj Džene Gadžun i dalje na funkcijama u javnim ustanovama, uprkos negativnim inspekcijskim nalazima datim njihovim privatnim ordinacijama.
Što se paljevina i krvavih ruku tiče, to nisu prihvatljivi načini komunikacije u javnom prostoru, pogotovo kad dolaze od vlasti, što Naša stranka trenutno jeste zajedno sa Narodom i pravdom, čiji šef Elmedin Konaković javnosti saopćava kako nosi pištolj i da ima privatnu stranačku vojsku spremnu i za fizičke obračune.
Doduše, paljevina nije manjkalo ni kad su bili opozicija. Bez tvrdnji da iz Naše stranke za to direktno jesu odgovorni, jer to možemo nagađati, ali ne i tvrditi bez istraga i presuda, sjetimo se samo da su značajan doprinos protestima i dešavanjima 2014. godine dali upravo istaknuti članovi i aktivisti Naše stranke. Dešavalo se to u danima kada je zapaljena zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zgrada kantonalnih institucija u Sarajevu…
