Neko će se sjećati jer to je dio naše historije. Na nekoga je ostavilo urezan trag, prazninu i bol za rodbinu. Ko se ne bude sjećao jer ne zna kome pripada, ne želi da govori o prošlosti, ili se boji. A sjećanje na nevine žrtve Srebrenice od 12. aprila 1993. treba da ostane svježe, napisala je jučer na svom FB profilu Srebreničanka Mubina Čivić, medicinska sestra i edukator sporta, trenutno zaposlena u jednoj klinici u blizini Rima.
Njen emotivni post, iako se nalazi u državi u kojoj je koronavirus za kratko vrijeme odnio hiljade života, posvećen je danu kada je na školskom igralištu u Srebrenici agresorska granata ubila 74 i ranila više od 100 Srebreničana.
– Tačno je da svakodnevno svjedočimo kako u Italiji umiru ljudi zaraženi virusom i to svakog čovjeka boli. Nasreću, na klinici gdje radim nema zaraženih pacijenata, ali u pokrajini Lacio i gradiću u kojem živim, nedaleko od Rima, ima ih veći broj. Posebno je teško što je virus ušao u staračke domove. Boli me svaka smrt ovih ljudi jer Italija je moja druga država, moj drugi dom, ali u svemu ovome ne prestajem misliti na moju Srebrenicu – riječi su ove mlade Srebreničanke, već dugo godina nastanjene u Italiji.
Cijeli razgovor s ovom hrabrom djevojkom pročitajte u printanom izdanju “Dnevnog avaza”