Prilično nezapaženo je prošla vijest da je Vlada Kantona Sarajevo usvojila Nacrt zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovaj tekst nisam čitao, ali jesam komentare i obrazloženja resornog ministra Admira Katice.
Između ostalog je rekao: “Policija će u okviru svog dijela posla UTVRĐIVATI NAMJERU I KARAKTER VIJESTI I INFORMACIJA…” (sic!)
Želim vjerovati da je u pitanju neka greška, a ne strašna namjera da se zakonom (djelovanjem policije) utvrđuju motivi i karakteri za pisanje vijesti na internetu.
Djeluje nevjerovatno, a neodoljivo podsjeća na dionice iz Orwellove “Životinjske farme”.
Ne sporim da je nužno na neki normativni način urediti anarhični prostor interakcije i plasiranja informacija na društvenim mrežama, no u tome su po mom mišljenju najvažnije preventivne mjere, uz obavezno zadržavanje slobode govora.
Prije nekoliko godina, dok sam bio u Gradskom vijeću Zenica, pisao sam Rezoluciju o osudi govora mržnje na internetu i za nju dobio većinsku podršku vijećnika (o onima koji su glasali protiv govorit ću nekom drugom prilikom). Učinio sam to zbog rastućeg javnog linča i klevete prema osobama koje se najčešće ne mogu (od)braniti od prijetnji, uvreda i omalovažavanja. Nažalost, ta je rezolucija ostala mrtvo slovo na papiru, jer je aktuelna gradska uprava u Zenici nije htjela ni objaviti.
No, vratimo se konstatacijama ministra Katice. Dakle, on smatra da policija treba utvrđivati NAMJERU I KARAKTER vijesti i informacija. Prije objašnjenja pojma namjere (nakane, motiva, nijeta…) valja reći da je jezik u pojmovnom, stilističkom, morfološkom i svakom drugom smislu, koji upotrebljavaju građani, u direktnoj vezi sa nivoom njihovog obrazovanja (poznavanja jezika kojim govore). Takav jezik i poruke koje se njime šalju mogu analizirati lingvisti, lektori, psiholozi, filozofi, žurnalisti, književnici, i tako dalje.
Dakle, utvrditi šta se htjelo nekim tekstom (koja je namjera), te na osnovu toga osobu pravno optužiti, osim što je to gotovo nemoguć zadatak, predstavlja i apriornu prijetnju kojom se narušava pravo građanina na iznošenje stavova. Naprimjer, ukoliko neko pozove na demonstracije protiv vlasti ili taj poziv javno podrži, može biti optužen da je namjeravao izvesti državni udar ili, ako neko javno kaže da je dužnost svakog od nas da brani državu, može dobiti optužnicu da poziva na rat, i tako dalje. Jasno je da se ovom odredbom otvara gotovo neograničen prostor zloupotreba.
U pravnoj teoriji se jasno konstatuje šta je glavni oslonac postupanja u utvrđivanju nekog djela. Pravnici nečije djelo prosuđuju primarno prema posljedici, a oni koji se bave etikom na osnovu namjere. U svom udžbeniku Filozofija prava, s tim u vezi, zapisao sam da “valja uvijek iznova naglašavati kako se pravna nauka primarno fokusira na društveno djelovanje, ali nije u stanju do kraja sagledati motivaciju za njega koja je stvar etike, jer je ona, motivacija, u nutrini svakog pojedinca, to jest u foro interno, dok je čin sam predmet izvanjskog suđenja koje je forum externum ili forum iuris, jer pravna država ne može “vidjeti” duše svojih građana”. Niti smije!
Kada je karakter vijesti u pitanju, stvar je slična kao i u slučaju namjere. Šta bi tek na ovo mogli reći novinari i teoretičari komunikologije?! U svakom slučaju, bojim se da je cilj usvojenog Nacrta u Kantonu Sarajevo potpuna kontrola mišljenja i kažnjavanje potencijalnog bunta i otpora javnosti spram poteza vlasti. Ili, ako hoćete, orvelovska kontrola i zarobljavanje ljudskih duša. Takozvana politička alternativa u BiH počinje pokazivati svoje pravo, diktatorsko lice. Nadam se da nisam u pravu.
Spahija Kozlić
