Dragi Zeničani i Zeničanke, želim svoje iskustvo podijeliti s vama, znam da i vas ima sa istim slučajem kao moj. Jednostavno više ne mogu šutiti i dopuštati da se prema nama ponašaju kao građanima ne drugog ili trećeg reda, nego 10og reda.
Bila sam u izolaciji od 20.10. 2020. godine do 29.10.2020. godine. Otac i ja smo bili pozitivni. Testirani smo prije nego je nastalo ovo ludilo oko testova (da ih uopšte nema!). Nakon što smo otkrili da smo pozitivni, u izolaciju su stavljeni i moja majka i moj brat. Porodična ambulanta je pozvala moju majku i obavijestila ju da će nju i brata testirati u petak 23.10.2020. godine. I testirani su i pregledani od strane doktora u COVID ambulanti. Oca i mene niko nije ni pozvao, niti rekao da je potrebno da idemo doktoru na pregled, iako smo pozitivni. Majka i brat dobijaju rješenje o izolaciji, a otac i ja ništa. Majku i brata policija jedan dan zove, drugi dan obilazi, oca i mene NIŠTA! Jer mi NIKADA nismo dobili to FAMOZNO RJEŠENJE O IZOLACIJI!!!
U srijedu 28.10.2020. godine ja lično zovem HES i pitam zašto još uvijek nisam dobila rješenje o izolaciji, kažu dobit ćete do kraja izolacije. Provjerim ja i u Gradskoj upravi, da li sam na popisu, kažu da nikada niti otac niti ja nismo bili. Opet zovem HES, i kažu oni da dođem po svoje rješenje kada izađem iz izolacije.
Izolacija završila. U petak 30.10.2020. godine otišla sam u HES po svoje rješenje, na šta mi momak (veoma neljubazan) kaže da ne može mi izdati rješenje, ali može potvrdu. Ja inzistiram da mi se izda rješenje koje me po zakonu sljeduje (nije više u pitanju ni onaj Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti; nego ja sam zaposlena, i moram svom poslodavcu pravdati svoj izostanak s posla). Taj neljubazni momak mi govori kako će me sestra naknadno ubaciti da dobijem to FAMOZNO RJEŠENJE. Trebala bih ga dobiti u ponedjeljak ili utorak.
I evo ga, prošao ponedjeljak, prolazi i utorak – otac i ja nikada nismo dobili to rješenje! Otac (koji je penzioner) je jutros 3.11.2020. godine otišao u HES da opet traži naša rješenja, i nailazi na tog istog neljubaznog momka od neki dan, koji se i prema starcu od 69 godina ponaša kao prema balavcu, koji mu kaže da smo zakasnili za rješenje, jer smo izašli iz izolacije, i ne može se dobiti rješenje retroaktivno, te da smo ga mogli dobiti u petak, i ako nam nešto nije po volji da se obratimo šefu službe. Šefa službe naravno nema u kancelariji (kao na terenu je!)
Moje pitanje glasi: kako mene i oca nema u bazi podataka? Ko je dobio naša rješenja? Znam da smo APSURDISTAN DRŽAVA, ali da smo ovolika to stvarno nisam znala!!! Tražite svoja prava! Ja ću u ovom svome istrajati, pa spremna sam i tužbu pisati.
ZABRINUTA ZENIČANKA
Izvor: zenit.ba