BIH: DVANAESTOGODIŠNJI DJEČAK UZDRŽAVA ŠESTEROČLANU OBITELJ

BROJNE SU PRIČE O TEŠKIM SUDBINAMA GRAĐANA BOSNE I HERCEGOVINE. VELIKI JE BROJ ONIH KOJI ŽIVE NA RUBU EGZISTENCIJE. TAKVA JE I OBITELJ DŽANANOVIĆ IZ SELA JOHOVICA U OPĆINI VELIKA KLADUŠA. TRENUTNO SE O ČETVERO MALOLJETNE DJECE BRINE MAJKA, DOK JE OTAC U ZATVORU.

Međutim, u ovoj priči dominira krajiški ponos, snaga i volja da se bori sa svim životnim problemima i iskušenjima. I sve to na plećima maloljetnih dječaka.

Za razliku od većine njegovih vršnjaka, koji slobodno vrijeme provode igrajući video igrice ili uz neku drugu vrstu zabave, dvanaestogodišnji Enes Džananović nakon škole ide raditi. Svjestan je da je jedini prihod u njegovoj obitelji ono što zaradi, nasipajući oronuli put. I tako godinama.

Popravljam put da ljudi mogu lakše prolaziti. Kada ima rupa, zatrapavam te rupe i tako… Mnogi ljudi ne mogu proći, da im se ne pokvari auto i mnogo toga. Kad nemam zadaće u školi, dođem ovamo i radim. Kada imam zadaće, odem kući i to napišem, pomognem mami što treba i dođem ovdje, priča Enes za BHRT.

Meho Bećirović, susjed obitelji Džananović, kaže kako je dobro kad Enes dobije marku, dvije, pet… Ima kod kuće majku, slabo su stojeći. Imaju desetak ovaca. Težak život…, kaže Bećirović.

Na ovaj način Enes prikuplja novac za svoju obitelj, za mjesečnu autobusnu kartu i za karate, sport koji trenira zajedno sa sestrom. Nije Enes jedini koji radi. On je sve to učio od svog starijeg brata, sedamnaestogodišnjeg Džanana, koji je također nasipao oronuli put.

Pokušavamo zaraditi za kartu za autobus, da imamo jesti, da kupimo odjeću da idemo u školu čisti, da ne budemo poderanih hlača i čarapa i da imamo čiste tenisice, kaže Džanan Džananović.

Obitelj Džananović je živjela bolje dok je otac bio na slobodi. On je, kako kaže njegova supruga, već 14 mjeseci u zatvoru zbog krađe drva. Od tada su dobili jednokratnu pomoć u iznosu 100 KM.

Snalazimo se kako god možemo. Dok je suprug bio kod kuće, bilo je bolje. Gdje god je mogao otići zaraditi dnevnicu, zaradio je. I ja isto… kad je ljeto i sezone gljiva, šipova, kestena, jabuke… to beremo djeca i ja skupa i prodajemo. Od toga djecu školujemo i uzimamo što nam treba, priča majka Jasmina Džananović.

Ova obitelj živi kao podstanari, zahvaljujući dobroj volji vlasnice kuće. Izgradnja njihove kuće je započeta dok je otac bio na slobodi, ali nikada nije završena. Osim najmlađeg sina Jasmina, kojem je najveća želja da ima “gligi”, kako on zove bicikl, na pitanje imaju li i koje su im želje, kažu – izgraditi kuću.

Ono što posebno šokira je zrelost u razmišljanju ovih dječaka.

Moja želja je da završim školu i pronađem posao… Da imam kuću i da moja obitelj bude dobro, kaže Enes.

Kupanje u kadi, odlazak u kino ili gledanje televizije kod kuće za ovu djecu je misaona imenica.

Oni imaju, ne svojom voljom, drugačiji način odrastanja i življenja. Herojski, jer heroji su iz ulice, a ne iz nerealnog filma.