Svici su insekti, a na Zemlji postoji preko 2000 vrsta. Odrasli svici su smeđi ili crni, dugački oko 12 mm. Bebe svitaca izliježu se iz jaja skrivenih u zemlji, i ne liče baš mnogo na odrasle svice. Smeđe su boje kao i odrasli, ali za razliku od njih, sasvim su ravni. Bebe nekih vrsta svitaca svijetle sve vrijeme.
Svijetlo svitaca stvara se u trbuhu tog insekta, tj. u donjem dijelu njegovog stomaka, koji sadrži ćelije nazvane fotociti. Dvije hemijske supstance u fotocitima, luciferin i luciferaza (lucifer na latinskom znači „koji nosi svjetlost”), međusobno reaguju i oslobađaju energiju. Ta energija pobuđuje atome u luciferinu, pa oni ispuštaju fotone svjetlosti. Iza fotocita se nalazi još jedan sloj ćelija, ispunjen bijelom hemijskom supstancom. On odražava tu svjetlost prema posmatraču, kao mačje oko na biciklu.
Ne zna se tačno zašto svici sijaju. Pretpostavlja se da oni žmirkaju da bi privukli partnere. Svaka vrsta svica ima svoj ritam žmirkanja, da bi mužjaci i ženke bili sigurni da stupaju u vezu sa pripadnikom svoje vrste. Neke vrste svitaca umiju da usklade žmirkanje, tako da se veliki skup svitaca pali i gasi istovremeno. Na Tajlandu, na primjer, svici se skupljaju u drveću i žmirkaju nasumice. Međutim, uskoro jedan par svitaca počinje da svjetluca zajedno.
Obrazac njihovog svjetlucanja širi se po cijelom drvetu – sve veće grupe istovremeno šalju jake mlazeve svjetlosti. Poslije otprilike trideset minuta cijelo drvo se pali i gasi, jer svi svici složno svjetlucaju po jednom svake sekunde. Naučnici ne mogu da objasne kako i zašto svici usklađuju svoje žmirkanje.
I druge životinje (i biljke) zrače hladnu svjetlost. Kad je noć mračna, u pojedinim šumama se mogu vidjeti grupice otrovnih pečuraka nalik na svjetleće abažure, raštrkanih po zemlji. Lignje u okeanu ispuštaju svjetlucave oblake hemikalija da bi se sakrile od plijena. I meduze odašilju svjetlosne signale.